{"id":3573,"date":"2020-02-22T17:11:31","date_gmt":"2020-02-22T16:11:31","guid":{"rendered":"http:\/\/www.slovokult-literatur.de\/?page_id=3573"},"modified":"2020-02-23T15:53:35","modified_gmt":"2020-02-23T14:53:35","slug":"original-bosanski","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/index.php\/aussage-gegen-ausdruck\/07-faruk-sehic-srdjan-mikik\/original-bosanski\/","title":{"rendered":":: Original :: Bosanski ::"},"content":{"rendered":"<h4><a href=\"http:\/\/www.slovokult-literatur.de\/index.php\/aussage-gegen-ausdruck\/\">Aussage::vs::Ausdruck<\/a><\/h4>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>Faruk \u0160ehi\u0107<\/strong><\/p>\n<p>Iz \u00abPri\u010de sa satnim mehanizmom\u00bb, 2018<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p><strong>MOJA PRIVATNA ATLANTIDA :: <a href=\"http:\/\/www.slovokult-literatur.de\/index.php\/aussage-gegen-ausdruck\/07-faruk-sehic-srdjan-mikik\/\">ENGLISH<\/a> :: <a href=\"http:\/\/www.slovokult.eu\/index.php\/iskaz-izraz\/faruk-sehic-srdjan-mikik\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">\u041c\u0410\u041a\u0415\u0414\u041e\u041d\u0421\u041a\u0418<\/a> ::<\/strong><\/p>\n<p>\u010cini mi se da je sve po\u010delo kada je moj otac prestao \u010ditati beogradsku Politiku. Bilo je to i prije nego \u0161to je odr\u017ean 14. vanredni kongres SKJ. Od tog doga\u0111aja pamtim suze slovenske delegatkinje Sonje Lokar. Njene teku\u0107e emocije ozna\u010davaju dolazak novog vremena.<\/p>\n<p>Prvo su se pojavile lete\u0107e ektoplazme koje su preuzele kontrolu nad ljudskim umovima. Potom su ektoplazme dobile prava pravcata tijela, ali najtrajnijim se pokaza\u0161e kosturi u ilova\u010di.<\/p>\n<p>Zatim su do\u0161li androidi, potomci komandanta Datae. Oni su bili skoro poput nas. Rije\u010d skoro \u0107e ih ko\u0161tati \u017eivot\u00e2. Istrijebili smo ih, bili su presavr\u0161eni. Onda slijedi etapa kiborga sa udaljenih sazvije\u017e\u0111a do kojih se nije moglo dobaciti ni grabljama iz pri\u010de Branka \u0106opi\u0107a, kojima su dje\u010dak i lutalica Petrak htjeli dograbiti Mjesec sa prvog bre\u017euljka.<\/p>\n<p>Poslije kiborga nailaze ljudi-petokrake. Oni nemaju nikakvu ideju, ne zala\u017eu se ni za kakvu opciju, i pristaju na sve kao Fikret Abdi\u0107. Ruke i noge i glave su o\u0161tri kraci ovih neobi\u010dnih biolo\u0161kih pentagrama. Njihov zadatak je da se na \u0161iljatim kracima kotrljaju kroz vrijeme i prostor. Rekoh: nemaju sistem ideja, niti ih tu\u0111a ideologija zanima. Kada naprave krug zemaljskom kuglom ne znaju ni\u0161ta drugo osim ponoviti istu radnju. U konclogoru Buchenwald sam, mnogo godina kasnije, vidio zapregu kojom su logora\u0161i premje\u0161tali te\u0161ke blokove crnog kamena s jednog kraja logora na drugi. Zvjezdoliki su me podsjetili na tu beskrajnu rabotu. Na to\u010dkove logora\u0161ke zaprege.<\/p>\n<p>Potom na\u0161u zemlju naseljava nebeski plankton. Biljke meso\u017ederi uvode diktaturu i osu\u0111uju na smrt vegetarijance. Likuju oni koji od povr\u0107a najvi\u0161e vole meso.<\/p>\n<p>Laserskom brzinom se smjenjuju re\u017eimi, propadaju vlade kao \u017eetoni kroz flipere starih zabavnih salona iz ranih osamdesetih. Postoji jo\u0161 jedno uli\u010dno pore\u0111enje koje volim: propao kao kau\u010d.<\/p>\n<p>Zatim se budi morska trava \u2013 kelp. Ona raste spiralno i li\u010di na lance DNK i RNK. Trava osvaja kopno, napada cijele gradove. Nestaju civilizacije u nekoliko dana. Tonu kontinenti ka morskom dnu i mirno \u010dekaju kada \u0107e biti progla\u0161eni novootkrivenim atlantidama.<\/p>\n<p>Zlatno doba \u010dovjeka je pro\u0161lo i majmun je uzeo stvar u svoje ruke. De\u0161ava se, vi\u0161e nego ikad, napredak unazad. Majmun je uveo majmunomorfnost kao estetski ideal, pa je sad in imati majmunoliku facu, i njihov karakteristi\u010dan kico\u0161ko- \u0111ilko\u0161ki hod. Otpor je uzaludan. Svi \u017eele biti poput majmuna.<\/p>\n<p>Prije svega ovoga \u010ditao sam beogradsku Politiku. Svijet je bio crn i bijel, stabilan kao \u0161vicarski franak. Berlinski zid je dr\u017eao na\u0161u zbilju na svojim le\u0111ima. Na\u0161 Atlas je bio jak i siguran. Dodu\u0161e, tad sam bio malen i volio sam gledati Jugoslaviju dje\u010dijim o\u010dima. \u010citao sam kulturni dodatak Politike. Makazama rezao\u00a0pjesme Allena Ginsberga i \u0110ea Bogze. U\u010dio tu\u0111e stihove napamet. \u010citao eseje i kratke pri\u010de. Ali najbolje od svega je bila zadnja strana novina odakle si pouze\u0107em mogao naru\u010diti knjigu sa duga\u010dkog spiska. Napi\u0161e\u0161 ime, prezime, adresu i naziv knjige, te po\u0161alje\u0161 po\u0161tom narud\u017ebenicu. Dani koji slijede su puni i\u0161\u010dekivanja. Ni\u0161ta nije ravno tome. Ni Deda Mraz, ni pokloni za ro\u0111endan. Tako sam naru\u010dio Sto godina samo\u0107e G. G. M\u00e1rqueza i Tolkienovog Hobita iz Nolitove biblioteke Raspust. Na spisku su bili i Rani jadi Danila Ki\u0161a, u kojima sam otkrio kako zvu\u010di \u010dista poezija i tuga u kratkim pri\u010dama.<\/p>\n<p>Gdje sam ono stao? Ah, da, dolazili su te\u0161ki dani. Te rat, te izbjegli\u0161tvo, te pu\u0161ka na ramenu, te ranjavanje, te ljubav, te ljubav spram rakije i cigareta. Da li znate koliko je slatka cigareta koju pu\u0161ite pod bara\u017eom minobaca\u010dkih granata kalibra 60 mm? Bolje vam je da ne znate. Zato sam ja tu da vam to pojasnim. To mi je bila nesvjesna misija: pre\u017eivjeti, pri\u010dati, pisati.<\/p>\n<p>Te mrtvi, te ranjeni, te o\u017eiljci na tijelu, i oni unutra\u0161nji koji ne zarastaju vremenom. Pa knjige kao vrijedan ratni plijen. \u010citanje uz svjetlost improvizovanih svjetiljki od lanenog ulja ukradenog iz trafo-stanice, i komada tkanine umjesto fitilja. Tad knjige miri\u0161u na zapaljene ku\u0107e. Goru\u0107e \u0161tale bi me podsjetile na zvijezde iz Ivanove Apokalipse.<\/p>\n<p>Zato grozni\u010davo sanjam suze Sonje Lokar, jer su one slaba\u0161na protivte\u017ea vatrenoj stihiji. \u010cini mi se da je sve po\u010delo kada je moj otac prestao \u010ditati beogradsku Politiku. Mislim samo na nekolicinu po\u010detaka, raspad Jugoslavije, i rat u Bosni i Hercegovini. Vi\u0161e se nije moglo dobiti od \u017eivota, ni od smrti. Upisali smo se u prvi razred apokalipse i nastavili \u0161kolovanje.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>:: <strong>Srdjan Mi\u0107i\u0107<\/strong> :: Bez naslova ::<\/p>\n<p><img decoding=\"async\" loading=\"lazy\" class=\"alignnone wp-image-3564 size-large\" src=\"http:\/\/www.slovokult-literatur.de\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/srdjan-mikik-828x1024.jpg\" alt=\"\" width=\"640\" height=\"791\" srcset=\"https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/srdjan-mikik-828x1024.jpg 828w, https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/srdjan-mikik-242x300.jpg 242w, https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/srdjan-mikik-768x950.jpg 768w, https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/srdjan-mikik-400x495.jpg 400w, https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/wp-content\/uploads\/2020\/02\/srdjan-mikik.jpg 1432w\" sizes=\"(max-width: 640px) 100vw, 640px\" \/><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Aussage::vs::Ausdruck &nbsp; Faruk \u0160ehi\u0107 Iz \u00abPri\u010de sa satnim mehanizmom\u00bb, 2018 &nbsp; MOJA PRIVATNA ATLANTIDA :: ENGLISH :: \u041c\u0410\u041a\u0415\u0414\u041e\u041d\u0421\u041a\u0418 :: \u010cini mi se da je sve po\u010delo kada je moj otac prestao \u010ditati beogradsku Politiku. Bilo je to i prije nego [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":3564,"parent":3558,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/3573"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3573"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/3573\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3588,"href":"https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/3573\/revisions\/3588"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/3558"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/3564"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.slovokult-literatur.de\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3573"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}